{"id":1688,"date":"2021-06-16T19:26:35","date_gmt":"2021-06-16T18:26:35","guid":{"rendered":"http:\/\/web.sas-srb.com\/?page_id=1688"},"modified":"2023-01-25T12:31:48","modified_gmt":"2023-01-25T11:31:48","slug":"in-memoriam-prof-vladeta-jerotic","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/web.sas-srb.com\/sr\/in-memoriam-prof-vladeta-jerotic\/","title":{"rendered":"<center>IN MEMORIAM \u2013 PROF. VLADETA JEROTI\u0106<\/center>"},"content":{"rendered":"<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"size-medium wp-image-1687 aligncenter\" src=\"http:\/\/web.sas-srb.com\/wp-content\/uploads\/2021\/06\/Dr-Vladeta-Jerotic-1-214x300.jpg\" alt=\"\" width=\"214\" height=\"300\" srcset=\"https:\/\/web.sas-srb.com\/wp-content\/uploads\/2021\/06\/Dr-Vladeta-Jerotic-1-214x300.jpg 214w, https:\/\/web.sas-srb.com\/wp-content\/uploads\/2021\/06\/Dr-Vladeta-Jerotic-1.jpg 400w\" sizes=\"auto, (max-width: 214px) 100vw, 214px\" \/><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Kada neko ode, kada izgubimo bliskog \u010dlana porodice ili dragog prijatelja, posle nekog vremena, dobronamerni ljudi ka\u017eu: \u201eSvako ima nekog koga nema\u201c. Ve\u010deras, na ovom skupu, svi imamo jednu zajedni\u010dku, po\u0161tovanu i dragu osobu koju vi\u0161e nemamo \u2013 na\u0161eg profesora Vladetu Jeroti\u0107a. Na opelu ispred Hrama Svetog Nikole, pre \u010detrdesetak dana, bez svoda kapele, nad odrom je bilo nebo, nebeska kapa u doslovnom smislu re\u010di. Pored, najbli\u017ei saradnici, srodnici, zelenilo na toploj septembarskoj zemlji i mnogo, mnogo ljudi okolo.<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Profesor je, kao i za \u017eivota, pripadao svima nama.<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>U ovoj sali, doskora smo se okupljali da razgovaramo o mnogim va\u017enim temama, i\u0161\u010dekuju\u0107i uvek profesorovu zavr\u0161nu re\u010d. Divila sam se, pretpostavljam kao i vi i kolege predava\u010di, njegovoj sposobnosti da skoncentrisano prati predavanja koja prethode njegovom. Veliko je ume\u0107e kada u toku predavanja reflektujete na ono \u0161to je re\u010deno, a onda obogatite narativ novim, li\u010dnim idejama. A sve je to profesor radio na takav na\u010din, da je bio povezan sa svima prisutnima u sali. Produbljivao je u svakome od nas radoznalost prema novim informacijama, inspirisao citatima, ali i humorom, \u010desto ostavljaju\u0107i otvorenim pojedina pitanja, \u010dini mi se sa namerom da podsti\u010de stalnu zapitanost u nama.<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>A za to \u0161to je uvek bio na\u0161 profesor Jeroti\u0107, zaslu\u017ena je i njegova profesionalna biografija: lekar, psihijatar, psihoterapeut, analiti\u010dar jungovskog usmerenja, profesor na Bogoslovskom fakultetu, pisac, akademik na Katedri za knji\u017eevnost i jezik. Mo\u017eemo jo\u0161 da nabrajamo. Ja bih se zadr\u017eala na delu njegovog psihijatrijskog i analiti\u010dkog rada.<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Kako se mladi Vladeta Jeroti\u0107 odlu\u010dio da studira medicinu? Jedan povod, verovatno, znate \u2013 gotovo je anegdota koju je pominjao. Povredio je oko i le\u010dio se na O\u010dnoj klinici, gde se zaljubio u svoju doktorku, tada ve\u0107 udatu \u017eenu. Drugi povod je tu\u017ean. Blizak prijatelj mu je oboleo od shizofrenije, a godinu dana kasnije je umro od tuberkuloze. Tuga je izrodila \u017eelju da u budu\u0107nosti doktor Jeroti\u0107 prona\u0111e re\u0161enje za brojne patnje i pomogne ljudima koji tu pomo\u0107 jo\u0161 mogu da prime.<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Nakon zavr\u0161etka specijalizacije iz psihijatrije, nekoliko godina je radio u inostranstvu, u \u0160vajcarskoj, Nema\u010dkoj, Francuskoj, i izdr\u017eavao se svojim radom u struci. U \u0160vajcarskoj je radio na odeljenju koje je vodio \u010duveni \u0161vajcarski analiti\u010dar Adolf Gugenbil Kreig, po osnovnom obrazovanju lekar, psihijatar i teolog. Profesora je pre nekoliko godina veoma obradovao prevod njegove knjige \u201eBrak je mrtav \u2013 \u017eiveo brak!\u201c.\u00a0 Tamo je produbljivao znanja iz teorije analiti\u010dke psihologije i tokom narednih decenija je bio jedan od najzna\u010dajnijih ljudi zaslu\u017enih za \u0161irenje ove misli na na\u0161im prostorima.<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>\u017deleo je da radi u Beogradu i od 1961. godine, vi\u0161e od dvadeset godina, bio \u0458\u0435 \u0161ef \u041edseka za psihoterapiju u bolnici \u201eDragi\u0161a Mi\u0161ovi\u0107\u201c. Ne\u0107emo ulaziti u kompleksnu temu istorije psihijatrije na ovim prostorima u tim vremenima. Ostavi\u0107emo je na razmatranje budu\u0107im istori\u010darima. Profesor je u to vreme predano radio i ve\u0107 je va\u017eio za izuzetnog eruditu. Postoji anegdota o mladom \u010doveku koji je \u017eeleo da mu se obrati kao psihoterapeutu. Smatrao je, me\u0111utim, da se sa doktorom Jeroti\u0107em ne mo\u017ee razgovarati ako nisi \u010ditao obiman opus dela iz psihologije, filozofije, knji\u017eevnosti. I po\u010deo je da \u010dita. I \u010ditao je, \u010ditao, po sebi zadatom planu. Kada se odlu\u010dio da zatra\u017ei razgovor, doktor Jeroti\u0107 je ve\u0107 oti\u0161ao u penziju.<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Penzionisanje d\u043ektora Jeroti\u0107a se tada odnosilo na rad na Psihijatriji. Prihvatio je da bude predava\u010d na predmetu Pastirska psihologija na Bogoslovskom fakultetu. U ono vreme, krajem osamdesetih godina, mogli ste da radite kao psihijatar i predava\u010d na brojnim drugim fakultetima, ali ne i na Bogoslovskom. Profesor je morao da napravi izbor.<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Ali njegovo prisustvo u psihijatrijskim i psihoterapijskim krugovima ovim nije okon\u010dano. Radio je analizu i supervizirao mla\u0111e kolege. Kao jedan od osniva\u010da Beogradskog analiti\u010dkog kruga koji je okupljao stru\u010dnjake koji izu\u010davaju i primenjuju u radu ideje analiti\u010dke psihologije, nastavio je da prenosi svoja znanja mla\u0111im generacijama. Bio je jedan od \u010dlanova koji su godinama vodili supervizije i prisustvovali im u ovom Udru\u017eenju. Kao ne\u0161to \u0161to nije najva\u017enije, ali je danas veoma retko, ovo je radio volonterski.<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Profesorov pristup mladim kolegama je bio takav da je uvek obuhvatao ono \u0161to je dobro ura\u0111eno, a bez strogosti u nastupu ukazivao na ono \u0161to je moglo da bude ura\u0111eno druga\u010dije. S obzirom na profesorov autoritet, svi smo imali tremu u toj nultoj generaciji budu\u0107ih analiti\u010dara, ali su nas pozitivni aspekti njegovog autoriteta brzo umirivali. U privatnim razgovorima sa nama, nakon formalnog dela, uvek se de\u0161avalo ne\u0161to podsticajno za ponekoga od nas, a da profesor nije u\u010destvovao u tome sa namerom. Se\u0107am se situacije u kojoj se obratio koleginici: \u201eBili ste u Cirihu? Lepo. Recite mi kako je u Cirihu. Nekad sam boravio tamo du\u017ee vreme. Zanimljiv je to grad. Ja tamo vi\u0161e ne\u0107u putovati, pa me zanima da \u010dujem kako je sada tamo.\u201c Ovo se dogodilo po\u010detkom dvehiljaditih. Profesor je bio veoma miran. Nije u ovom pitanju bilo posebne \u017ealosti, niti ikakve patetike. Za trenutak sam spoznala da pred sobom vidim osobu koja smireno govori o sopstvenom starenju. Do\u017eivljaj tako \u010distog prihvatanja ove \u010dinjenice. Pomislila sam, nikad ranije nisam to videla.<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>O mla\u0111im kolegama, a mnogi od nas, kao \u0161to vidite, vi\u0161e nisu mladi, brinuo je i tako \u0161to nas je povremeno presli\u0161avao koliko te\u0161kih problema imamo nedeljno u svojoj praksi, upozoravaju\u0107i nas da taj broj uvek mora da bude ograni\u010den.<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Ostavio je traga na mla\u0111im generacijama budu\u0107ih analiti\u010dara i polo\u017eio ispit na kojem su pali mnogi veliki profesori. Naime, nisu ga optere\u0107ivale gordost i prikrivena strepnja da \u0107e u budu\u0107nosti biti prevazi\u0111en.<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Bio je do\u017eivotni po\u010dasni predsednik Srpskog analiti\u010dkog dru\u0161tva, Razvojne grupe pri Me\u0111unarodnom udru\u017eenju analiti\u010dkih psihologa (IAAP). Savetovao nam je da \u010ditamo bajke jer su nam bajke potrebne, naro\u010dito danas, kada je intelekt prehranjen, a emocije pothranjene. Podsticao nas je da priu\u0161timo sebi odmor, mada je te\u0161ko zapaziti da je s\u00e2m imao mnogo trenutaka odmora. Odmor je za njega bio nekada slu\u0161anje muzike sa suprugom Jelenom, planinarenja u mla\u0111im godinama. Pravio je razliku izme\u0111u \u0107utanja i ti\u0161ine. Ti\u0161inu je voleo. Najlep\u0161i dan mu je bila liturgija u manastiru u Rusiji.<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>\u017delim da verujem da nas je napustio sa mirom koji donose ova se\u0107anja.<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Za tri dana \u0107e se navr\u0161iti \u010detrdeset dana od smrti profesora Jeroti\u0107a. Zavr\u0161i\u0107u tekstom \u010ditulje koju mu posve\u0107uju najmla\u0111i \u010dlanovi psihoterapijskog udru\u017eenja kome je pripadao, Srpskog analiti\u010dkog dru\u0161tva:<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Na\u0161em dragom profesoru, do\u017eivotnom po\u010dasnom predsedniku i jednom od osniva\u010da na\u0161eg Dru\u0161tva,<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Zahvalni na znanju, ljubavi, toplini i podr\u0161ci koje nam je nesebi\u010dno darivao do samog kraja svog dugog i plodnog \u017eivota.<\/strong><\/p>\n<p><strong>Ve\u010dni pomen i slava,<\/strong><\/p>\n<p><strong>Srpsko analiti\u010dko dru\u0161tvo<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Princip nediskriminacije je stav definisan Eti\u010dkim kodeksom Srpskog analiti\u010dkog dru\u0161tva.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1562,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"footnotes":""},"class_list":["post-1688","page","type-page","status-publish","has-post-thumbnail","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/web.sas-srb.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/1688","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/web.sas-srb.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/web.sas-srb.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/web.sas-srb.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/web.sas-srb.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1688"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/web.sas-srb.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/1688\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2531,"href":"https:\/\/web.sas-srb.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/1688\/revisions\/2531"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/web.sas-srb.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1562"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/web.sas-srb.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1688"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}